Memoari Luja Franšea d'Eperea (3): Postavljen za Vrhovnog komandanta savezničkih snaga

Ja sam 27. januara iznio plan operacije predsjedniku Narodne Skupštine tražeći osam pješadijskih divizija, tačno koliko sam imao četiri godine kasnije. Tokom leta 1915. Marsel Semba, koji je tada bio ministar, poslao mi je, mislim Benazea, sa sledećom porukom: "Vlada zna da se vi interesujete za Orijent, i spremna je da vas imenuje za Vrhovnog komandanta savezničkih trupa koje će se iskrcati u Solunu, pod uslovom da vi obezbijedite da general Žofr, umjesto vas, imenuje generala Morisa Saraja na mjesto komandanta 5. Armije."

Nije mi bilo teško da uvjerim Sembaovog posrednika u beskorisnost tog predloga. Kad je Peten preuzeo komandu vojske na sjeveru i sjeveroistoku u Francuskoj on je početkom svakog mjeseca okupljao komandante svih grupa armija na sastanak u svom štabu. Na sastanku u decembru 1917. on me je upozorio da Klemanso ima namjeru da me pošalje u Solun da zamijenim Saraja. Prijateljski je dodao: "Ako ne želite da idete sad je vrijeme da reagujete."

Bilo mi je teško da zamijenim Saraja. Bili smo zajedno u visokoj vojnoj školi. Dobro je znao da se sa njim ne slažem po više pitanja, ali mi je ipak pomogao u vrijeme kad je ministar vojni bio Andre, jer me poslao u Kinu umjesto da me jednostavno smijeni s mjesta na kome nisam bio poželjan.

Žil Ženene, senator Gornje Saone, bio je državni podsekretar u predsjedništvu vlade. Dok sam komandovao 60. pukom bio sam smješten kod njega u Riozu, a njegov mlađi brat bio je kapetan u mom puku. Kada sam napuštao Kompijenj da bih prešao u Aviz, prošao sam kroz Pariz i odmah bio primljen kod njegovog šefa kabineta, ljubaznog Blodea koji je bio u mom štabu kod Mirakura. Ženene me je dobro poznavao i pred njim sam slobodno govorio.

Memoari Luja Franšea D'eperea (2): Prisvajali mu ranije osporavano

"Glavnokomandujući mi je dao na znanje da Predsjednik vlade ima namjeru da me pošalje u Solun. Spreman sam da poslušam ali vi znate da je potrebno tamo izvršiti ozbiljne promjene u vrhovnom štabu. Inače, ja idem na misu i nemam namjeru da prestanem da idem. Odlazak Saraja će prouzrokovati određene emocije u Narodnoj skupštini. Ako odlazak Saraja bude povezan sa prekomandom na moj zahtjev, onda će to biti propraćeno sledećim komentarima: "Vidite klerikalci dižu glave, žrtvuju republikanske oficire itd." "To će stvoriti neprilike predsjedniku vlade u skupštini."

Žanene mi nije dao nikakva uvjeravanja, ali je potom Gijoma (Adof Gijoma, glavnokomandujući savezničkih snaga na Solunskom frontu, decembar 1917-jun 1918) bio imenovan za komandanta u Solunu. Kada sam ga šest mjeseci kasnije ja zamijenio, na osnovu reakcije Klemansoa sam zaključio da je obratio pažnju na moje primjedbe i da je cijenio moju iskrenost.

Juna 1918. komandovao sam grupom armija na sjeveru fronta u Francuskoj... Dana 6. juna u trinaest časova dobio sam telegram kojim sam postavljen za Vrhovnog komandanta savezničkih snaga na Solunskom frontu umjesto Gijome, i kojim sam pozvan da sjutra prije podne dođem u predsjedništvo vlade.

Dan je protekao brzo u obavljanju poslednjih poslova vezanih za moju dotadašnju komandu. Moja zamjena nije odmah bila određena, te je dužnost preuzeo moj načelnik štaba. Odlučio sam da u Solun ne povedem mog ordonans-oficira, Amori de Guvelo, vrlo ljubaznog momka, budućeg briljantnog oficira, ali koji mi se učinio suviše fizički slab. Po savjetu Labiša pitao sam De Montegidea da li prihvata da me prati, uprkos činjenici da se nedavno oženio. Stigao je iste noći.

PRIPREMIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)