Sagovornici „Dana” o ujedinjavanju partija: Nacionalni interesi ukalkulisani u izbornu računicu

Iako se ovakvi savezi u javnosti najčešće predstavljaju kao okupljanje oko zajedničkih nacionalnih interesa, u pozadini je, kako ocjenjuju sagovornici "Dana", jasna izborna matematika.Iza priče o zajedništvu i zastupanju nacionalnih interesa nerijetko se krije pragmatična borba za mandat više, a ukrupnjavanje je način da se izbjegne rasipanje biračkog tijela i obezbijedi što veći politički uticaj.

Zbijanje redova u susret izborima koji će se održati naredne godine uveliko je počelo. Nakon okupljanja više subjekata u partiji Andrije Mandića, sa ukrupnjavanjem su krenule i partije sa albanskim nacionalnim predznakom. Ipak, taj predznak, u oba slučaja, samo je tačka oko koje se kreće u okupljanje, ideja izostaje, a glavni motiv je, kako smatra građanski aktivista i istoričar Dževdet Pepić, borba za glas više.

– Ja tu ne vidim nikakve ideje. Uostalom, partije koje se sada okupljaju nekad su se razdvajale. Riječ je o računici koliko mogu da pokupe ili sačuvaju izborno tijelo. Na našoj političkoj sceni nikome nije toliko stalo do ideje koliko im je stalo do trgovine, to jest koliko se može dobiti, a koliko izgubiti. Sinergija kod ovakvih koalicija po pravilu bi trebalo da donese što veći broj birača, ali se u praksi dešavalo da to ima i sasvim suprotan ishod. Na neki način me i plaši grupisanje tih nacionalnih stranaka, jer, htjeli mi da priznamo i ne, koliko god da pričamo o građanskom društvu, plašim se da idemo kao jednoj vrsti etnofederalizacije, a možda smo već uveliko zašli u nju – kazao je Pepić za "Dan".

U ovakvim okolnosti, kako dodaje, malo prostora ostaje za građansko političko djelovanje, iako je Crna Gora građanska država, kako to definiše i najviši pravni akt.

– Građanski koncept kod nas nema toliku snagu. Nažalost, postoji tendencija da birač mora da se opredijeli po nekom nacionalnom ili vjerskom političkom kriterijumu, što je, rekao bih, getoizacija. Imamo dosta toga deklarativnog, samo na papiru i u teoriji, a politička praksa nam je ipak da se više okrećemo ka konceptu nacionalnih partija. Osim toga, u ovom trenutku postoji jedna takođe opasna tendencija, a to je da se sve manje-više pretvorilo u partitokratsko društvo, a partija imamo napretek. Kada bismo malo dublje analizirali, došli bismo do zaključka da je to najveća boljka crnogorskog političkog sistema. Najveći sukobi na crnogorskoj političkoj sceni ne manifestuju se u međupartijskim borbama, već u sukobima u samim partijama – ističe Pepić.

Očekuje da će do izbora da se nastavi trend udruživanja partija sa istim ili sličnim ideološkim profilima.

– Svako će da vaga, a pritom imate partije koje praktično nikad nisu samostalno izašle na izbore, bukvalno od osnivanja. Kad već toliko vjeruju u superiornost svoje partije i svog programa, zašto ne izađu samostalno na izbore i izvagaju se? – navodi Pepić.

Da partije okuplja izborna računica, a ne ideja i nacionalni interes, smatra i politički analitičar Srđan Vukadinović.

– Udruživanje partija je čista matematika, čisti pragmatizam, gdje oni vide da bi više tih manjih, recimo, albanskih partija moglo da izađe odvojeno, da svaka od njih uzme solidan broj glasova, ali da to ne bude dovoljno da se dobije jedan poslanik. Onda ti glasovi propadaju i idu nekim drugim strankama. Kada idu zajedno, skoro svaki glas radi za tu listu. S druge strane, D`Ontov sistem, kao izborni sistem u Crnoj Gori, više nagrađuje jače liste. Postoji još jedna bitna stvar: poslije izbora lakše pregovaraju nego kad su razjedinjeni. Imaju više mandata kao jedan blok i jači su u pregovorima oko Vlade, lakše dobijaju nekakve resore ili prave političke dogovore – rekao je Vukadinović.

Međutim, kako naglašava, nema garancije da grupisanje u jedan politički subjekt donosi više glasova, već može da nosi i rizik.

– Moguće je da dio njihovih birača možda ne prihvati takvu listu. Sada da uđe Forca sa ostalim albanskim strankama, vjerovatno da ih glasači Force ne bi podržali, jednostavno bi bojkotovali. Na isti onaj način kao što mnogi neće glasati za NSD ako s njima bude Slobodna Crna Gora ili Ujedinjena Crna Gora, ili već ko bude. Neće glasati jer smatraju da je to politika koja zapravo ne vodi napretku – kaže Vukadinović.

Ujedinile se albanske partije: Đeljošaj jednoglasno izabran za lidera

Kada je riječ o građanskim partijama, navodi da tu spadaju DPS i Evropski savez, dok će se za Pokret Evropa sad to tek utvrditi.

– U toj partiji postoje dvije struje, jedna građanski orjentisana, jedna okrenuta nacionalnim partijama. Na narednim izborima trebalo bi jasnije da se profilišu. Vidjeli smo kada je bilo glasanje za predlog DNP-a – trojka, grb, himna, da je jedan dio poslanika bio uzdržan, dio protiv, što jasno govori o polarizaciji u tim pitanjima. Na osnovu toga jasno je nacrtano koji su poslanici za jednu, a koji za drugu stranu – zaključuje Vukadinović.