Memoari Luja Franšea d'Eperea (5): Uskraćen za potrebna uputstva

Tokom njemačke ofanzive, na front moje 6. armije pojačanja su stizala jako sporo i bila su nedovoljna da zaustave njemačko napredovanje. Nijesam ni slutio da je Foš imao namjeru da komanduje na svim frontovima. Kasnije sam saznao da se Gijoma srio sa njim prije svog odlaska u Solun. U momentu mog naimenovanja Foš je bio glavnokomandujući i vjerovatno je smatrao da mu nijesam iskazao dovoljno poštovanja (jer ga za razliku od Gijome nije posjetio prim. prev.) iako je on u međuvremenu otišao na novu funkciju. Samo tako mogu da objasnim činjenicu da je bio neprijateljski raspoložen prema meni uprkos nesumnjivih uspjeha koje sam potom postigao. 

Što se tiče Visokog ratnog savjeta koji je zasijedao u Versaju, nikada nijesam ni čuo za to tijelo. Da sam znao da ono postoji obratio bih se francuskom predstavniku, generalu Belinu sa kojim sam uvijek bio u dobrim odnosima, i tako izbjegao nesporazume. Ali ponavljam nijesam znao za postojanje tog tijela.

U Ministarstvu rata zatekao sam sa zadovoljstvom ljubaznog majora Kurtena, starog saborca iz 1. korpusa. Po njegovom povratku sa Solunskog fronta doveo sam Kurtena u Klermon, u štab moje grupe armija. General Foš, glavnokomandujući, je tražio da bude prekomandovan kako bi se bavio situacijom na spoljnim ratištima. Kad sam zatekao Kurtena u Ministarstvu rata mislio sam da pripada vrhovnom štabu i nijesam ni slutio da je dio vrhovnog savezničkog štaba, a on je bio suviše skroman da me o tome obavijesti, te sam tako ostao u neznanju.

Ručak u Ke d'Orseju. Odatle sam otišao da, po savjetu Montegidea, u robnoj kući, u kojoj je ponuda odijela bila neuobičajeno skromna, kupim posljednji komplet od gabardena u sivoj boji. Potom sam se vratio u Ministarstvo spoljnih poslova, gdje me je, u skladu sa uobičajenom praksom, primio politički direktor De Maržeri koga sam srio u Algesirasu 1906. Lijepo me je primio i nije mi rekao ništa značajno, ali mi je zakazao sastanak s Pišonom za sjutradan. U predsjedništvu Republike me je primio Sanser, Le Šatelijev prijatelj, i zakazao mi sastanak sa Poenkareom za sjutradan. Obavijestio sam Petena o mom odlasku i otišao sam na počinak u Versaj.

Memoari Luja Franšea d'Eperea (4): Srdačan doček u Klemansovom kabinetu

8, 9, 10. jun – Provodim tri dana u Parizu da bi obavio poslednje posjete i kupovine. Njemci su izvršili ofanzivu na Mec. Poslije neminovnog početnog uspjeha, pošto su pojačanja bila u blizini, njihovo napredanje je zaustavljeno i Manžen, koga su pozvali iz njegove nezaslužene nemilosti, uspijeva da organizuje snažan protiv-napad.

Vidio sam Pišona, koga sam upoznao u Kini, koji mi je govorio uopšteno i nije mi dao nikakva uputstva. Ni on ni njegove službe mi ništa nijesu rekli o sporazumima zaključenim sa savezničkim državama: sa Britancima o uslovnoj potčinjenosti njihovih trupa glavnokomandujućem savezničkih snaga na Solunskom frontu, sa Grcima i Srbima o snabdijevanju njihovih armija, sa Italijanima o njihovim operacijama u Albaniji i na Jadranu. Zatim sam primljen kod Poenakarea, koji je bio pun samopouzdanja, ali mi nije rekao ništa od značaja, van svake sumnje namjerno. Klemanso me je primio još jednom, to je bio posljednji put. Bio je ljubazan ali mi se učinilo da nije bio koncentrisan. Peten mi je uputio ljubazno lično pismo rekavši mi da nije bio konsultovan povodom mog naimenovanja i da se nada da će me vidjeti u Provansi. Nijesam imao vremena da idem u Provansu. Marsel mi se pridružio. Benaze mi je pričao svoje avanture u Grčkoj. Albi, ljubazan i beznačajan, i dalje mi nije rekao ništa od onoga što mene interesuje.

PRIPREMIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)